Svima nam je to najdraže vrijeme u godini... Ljeto... I samo to glupo zaključivanje ocjena stoji između nas i apsolutne bezbrižnosti. Neki se još bore za bolji prosijek, neke to uopće ne brine, oni treći se trude da izbjegnu popravni, a oni četvrti se bore da prođu godinu. Danas sam u razredu doživila sva tri slučaja... Jedna je cura molila za bolju ocjenu da prođe s 4, drugoj je skoro zaključena jedinica, jednoj je zaključeno 5 iz povijesti, a jednom je dečku skoro zaključena druga jedinica, a čekaju ga još dvije. I tako prolaze skoro svi dani ovoga tjedna. Mislim da se ja ne moram brinuti. Više se brinem za to što ću sutra obući u školu. Iako je subota, opet nadoknada... Kao da ti pametni političari i suradnici u Minist. obrazovanja nisu mogli sve to srediti tako da ne moramo to raditi. Kao da ne znaju računati. Trebali bi im kupiti jedan veliki kalendar i kalkulator. Pa bolje da idemo par dana duže u školu, nego da se subotom ustajemo zbog nadoknade... Kako jadno!
