subota, 31. siječnja 2009.

Hmmm...


Rijetko se koja osoba osjeća ispunjeno. Svakome nešto fali; zagrljaj, poljubac, lijepa riječ... Ali najsretniji su oni koji sve to dijele, jer su svjesni da to dobro djelo ne košta ništa, a toliko puno znači. Onaj tko nije primijetio da kad te netko zagrli, te na tren ništa ne muči. Zaboraviš sve probleme i tegobe. Jer osjetiš da te netko voli i da te netko drži u ovom nesavršenom svijetu... Ljudski je griješiti, ali treba biti dovoljno sličan Bogu, tj. tom nadnaravnom savršenstvu, da si grešku priznaš i potpuno se opustiš. Opusti se,samo da osjetiš sreću i ljubav koji te u tom moru ratova i mržnje sprječavaju da potoneš...

subota, 17. siječnja 2009.

Ljubomora...


Ljubomora...Tema o kojoj nitko ne voli pričati... A rijetki sami sebi priznaju da su ljubomorni... Ljubomora je nešto sasvim normalno. Javlja se onda kada se bojimo da ćemo izgubiti nekoga ili nešto što nam puno znači. Tako da cure ne bih trebale biti ljute ako im je dečko ljubomoran...To je samo dokaz da mu nešto znače... Svatko je na neki način ljubomoran... Neki zbog predmeta,a neki zbog pažnje koju gube. Curama je ljubomora kao alarm koji proradi kada nešto nije uredu...Previše ljubomore uništava i veze i prijateljstva...Pa,pažljivo sa ljubomorom,jer je medalja sa dvije strane...

ponedjeljak, 5. siječnja 2009.

Predrasudi o metalcima, rockerima i punkerima


Danas svatko smatra da je on najpametniji i da njegovo mišljenje dijeli cijeli svijet... No, ljudi se često zaj***. Ipak postoje neki glupi predrasudi, koji nas prate u svakodnevnom životu. A najgluplji su ti koji se odnose na vrstu glazbe koju netko sluša i stil oblačenja neke osobe. Kad s nekim u razgovoru spomeneš da slušaš metal ili sl. odmah se pojavi neki blijedi pogled... Tako je često, osim kad razgovaraš sa osobom koja je poput tebe. Tako često, kad u školi spomenem da slušam metal i rock, ljudi se nasmiju i čude se, pa mi kažu da uopće ne izgledam tako, jer se ne oblačim kao takva osoba, a zapravo me oni nikada nisu vidjeli u mojoj omiljenoj odjeći... Često se oblačim kao svi ostali, ali kad me uhvati čežnja za lancima i crnom bojom, nitko me ne može u tome spriječiti... Jako puno ljudi neki određeni stil oblačenja vežu uz neku vrstu glazbe, što je točno, ali samo djelomično. Ne kuže da ja to način izražavanja. Sve je to samo zaostalo mišljenje, jer ljudi ne žele razmišljati ili prihvatiti nešto novo...