Naruto - moji crteži

Priznajem da mi crteži nisu baš najbolji, ali kad vidim neku sliku koja mi se sviđa, jednostavno ju moram nacrtati... Baš sam neka... Ovisna o tome. Neka, bolje o tome nego o nečem drugom. XD Neki mi kažu da mi ide, a neki da ne... Za mene dovoljno. Ugl. slike su poredane, pa se mogu i pregledati... Tko želi... Tko ne, ne znam zašto je uopće došao. XDXDXD... No, dobro... Do sad sam gledala sve epizode Naruta koje su prikazane na TVu, neke na netu, a ostatak sam pročitala mangu. Naruto je zakon! Wiiii... XOXO

Seoske igre u Salinovcu

Eto, već smo u sred tih divnih ljetnih praznika. Neki su bili na moru, neki su tamo još uvijek, a neki će tek otići. Ja sam prošli vikend bila u Salinovcu na 25. Festivalu seoskih igara. Bilo je lijepo. Uživancija. Igrali smo nogomet, natjecali se, išli sucima na živce itd... Majka je osvojila drugo mjesto u nošenju košare na glavi, a ja sam opet smrdala zglob vozeći žive tačke... ahahaha.... Odmaranje s prijateljima, igranje nogometa i tako... A 22. 08. će se seoske igre održati u Gornjim Bogićevcima. Tko je u blizini i tko nema pametnijeg posla, neka dođe! Igre počinju ujutro u 11h, a završava se kad se završi, odnosno kad zagorci ne budu imali što piti pa odu kući. Hehe... Šala... Izvodit će se dvanaestak disciplina, a to su: skok u dalj s mjesta, bacanje podkove, trčanje u vreći, skijanje na travi, nošenje košare na glavi, bacanje kamena s ramena, potezanje štapa, potezanje užeta, itd. A zadnja disciplina, koja se održava za osvajanje dodatnih bodova, je žongliranje s nogometnom loptom, odnosno tehniciranje za cure. Eto, glavne informacije... Budem objavila slike poslije natjecanja. Pusa!

Ehhh... Kraj školske godine...

Svima nam je to najdraže vrijeme u godini... Ljeto... I samo to glupo zaključivanje ocjena stoji između nas i apsolutne bezbrižnosti. Neki se još bore za bolji prosijek, neke to uopće ne brine, oni treći se trude da izbjegnu popravni, a oni četvrti se bore da prođu godinu. Danas sam u razredu doživila sva tri slučaja... Jedna je cura molila za bolju ocjenu da prođe s 4, drugoj je skoro zaključena jedinica, jednoj je zaključeno 5 iz povijesti, a jednom je dečku skoro zaključena druga jedinica, a čekaju ga još dvije. I tako prolaze skoro svi dani ovoga tjedna. Mislim da se ja ne moram brinuti. Više se brinem za to što ću sutra obući u školu. Iako je subota, opet nadoknada... Kao da ti pametni političari i suradnici u Minist. obrazovanja nisu mogli sve to srediti tako da ne moramo to raditi. Kao da ne znaju računati. Trebali bi im kupiti jedan veliki kalendar i kalkulator. Pa bolje da idemo par dana duže u školu, nego da se subotom ustajemo zbog nadoknade... Kako jadno!

Prijateljstva

Prijateljstvo je kao dobro vino... Što je starije, bolje je. Dok smo mlađi, prijatelj nam je svatko tko nam posudi gumicu u školi ili tko nam dozvoli da se igramo s njegovim igračkama. Kasnije su nam prijatelji oni koji su uvijek uz nas, oni koji nas uhvate kad padamo, oni koji nam pruže ruku kad smo na dnu. Prijatelj je onaj tko nam nikad ne okrene leđa. Kako je onda moguće da prijateljstva prestaju? Prijateljstva prestaju u trenutku kad nemamo više povjerenja jedno u drugo, kad se nemamo više kome povjeriti. Dobar prijatelj je kao član obitelji. Sudjeluje u najvažnijim trenutcima našeg života i podržava nas kad nam je potrebno. Lijepo je imati prijatelja, ali je još ljepše kada znaš da si dobar prijatelj.

Ljubav

Ljubav je nešto toliko važno i lijepo, ali nitko ne zna reći što je zapravo ljubav... Mnogi znanstvenici pokušavaju objasniti što je ljubav. Ali, zar je to važno? Mislim da nije. Ljubav je jednostavno osjećaj da bez nekoga ne bih bio ista osoba i da svoj život ne možeš pravo zamisliti bez te osobe. Čovjek koji voli svaku osobu oko sebe, najsretniji je na svijetu, ali i najtužniji, ako ga te osobe iznevjere. No, ljubav ne bi bila tako lijepa kada se ne bi odrazila na više načina. Voljeti jednu osobu kao partnera je najljepši oblik ljubavi. A voljeti prijatelja je nešto što nam daje osjećaj sigurnosti. Bez razlike, svi mi volimo i nitko od nas nije sposoban ne voljeti. Čak mislim da neki nisu sposobni mrziti, jer smatraju da je cijeli svijet jedan veliki dar. Kada bih takvih osoba bilo više, ovaj bi svijet bio bolji... Bilo bi lijepo kada bi se neki umjesto pitanja "Koliko da mrzim?", postave pitanje "Zšto da mrzim?"... Možda će onda shvatiti da je mržnja besmislena. Ljubav je jedino savršenstvo jer nije savršena. Samo se za nju vrijedi boriti!

Hmmm...

Rijetko se koja osoba osjeća ispunjeno. Svakome nešto fali; zagrljaj, poljubac, lijepa riječ... Ali najsretniji su oni koji sve to dijele, jer su svjesni da to dobro djelo ne košta ništa, a toliko puno znači. Onaj tko nije primijetio da kad te netko zagrli, te na tren ništa ne muči. Zaboraviš sve probleme i tegobe. Jer osjetiš da te netko voli i da te netko drži u ovom nesavršenom svijetu... Ljudski je griješiti, ali treba biti dovoljno sličan Bogu, tj. tom nadnaravnom savršenstvu, da si grešku priznaš i potpuno se opustiš. Opusti se,samo da osjetiš sreću i ljubav koji te u tom moru ratova i mržnje sprječavaju da potoneš...

Ljubomora...

Ljubomora...Tema o kojoj nitko ne voli pričati... A rijetki sami sebi priznaju da su ljubomorni... Ljubomora je nešto sasvim normalno. Javlja se onda kada se bojimo da ćemo izgubiti nekoga ili nešto što nam puno znači. Tako da cure ne bih trebale biti ljute ako im je dečko ljubomoran...To je samo dokaz da mu nešto znače... Svatko je na neki način ljubomoran... Neki zbog predmeta,a neki zbog pažnje koju gube. Curama je ljubomora kao alarm koji proradi kada nešto nije uredu...Previše ljubomore uništava i veze i prijateljstva...Pa,pažljivo sa ljubomorom,jer je medalja sa dvije strane...

Predrasudi o metalcima, rockerima i punkerima

Danas svatko smatra da je on najpametniji i da njegovo mišljenje dijeli cijeli svijet... No, ljudi se često zaj***. Ipak postoje neki glupi predrasudi, koji nas prate u svakodnevnom životu. A najgluplji su ti koji se odnose na vrstu glazbe koju netko sluša i stil oblačenja neke osobe. Kad s nekim u razgovoru spomeneš da slušaš metal ili sl. odmah se pojavi neki blijedi pogled... Tako je često, osim kad razgovaraš sa osobom koja je poput tebe. Tako često, kad u školi spomenem da slušam metal i rock, ljudi se nasmiju i čude se, pa mi kažu da uopće ne izgledam tako, jer se ne oblačim kao takva osoba, a zapravo me oni nikada nisu vidjeli u mojoj omiljenoj odjeći... Često se oblačim kao svi ostali, ali kad me uhvati čežnja za lancima i crnom bojom, nitko me ne može u tome spriječiti... Jako puno ljudi neki određeni stil oblačenja vežu uz neku vrstu glazbe, što je točno, ali samo djelomično. Ne kuže da ja to način izražavanja. Sve je to samo zaostalo mišljenje, jer ljudi ne žele razmišljati ili prihvatiti nešto novo...